Opet tu...
Drustvo
Све теже се сналазим у овом мраку.
Али стигла је година нова.... Све креће изнова....
Почињемо поново, ново слово, тешке речи ко олово.
Сви смо волели, али праве љубави никада нисмо преболели.
А можда...
Можда је било рано да се јаве љубави праве,
Сви желимо остати само хладне главе...
Хладне главе али празног срца,
Тек на крају схватамо,
Оно због других куца.
А ја само странац и у овој ноћи,
Папир и оловка, то су моје моћи.
Али онда њих упознао,
нови појам другарства одмах спознао.
И одједном....
Као да креће живот нови,
Сви смо одједном постали бољи.
А риме се просипају, као јесење кише,
С новим друштвом, лакше се дише...
Snovi uvek isti :)
Dovoljna su susreta dva bila
da poželim da budeš moja mila.
Jer noćima sanjam jedne divne oči
sada shvatam,
bez tvojih ja neću moći.
U rukavu previše izgubljenih snova
i nesrećnih ljubavi,
mnogo me je bolelo
ali posle svega moje srce
tebe je zavolelo...
Nasmeši se slobodno,
da sam blesav kaži,
ali na umu imaj
srce ne priča laži.
Svoja osećanja nikad nisam krio,
zbog njih
na stubu srama
uvek sam bio...
A zbog tebe na poraz sam spreman novi
jer posle svega meni ostaju samo snovi.
Snovi uvek isti
andjeo bez krila
ti si tudja mila,
i zov tužne pesme
uz ritam otkucaja srca,
zar Apolon uvek na pogrešne puca...
By: Strech
Evo i jedne originalne poruke kad vas devojka kulira :)
Ono kulijana pa odgovora nema.
Pedaliraš poruke pa mi se drema.
Al uporno telo i očvrsla duša spremna je da sve poraze sluša.
Pukne koju bitku al nikada rat
igra je u toku ti povlačiš mat :)
By: Corde & Strech
Ah ta ljubav...
Upoznao na početku srednje
uzrujani klinac, što glavu drži dole.
Skontao te oči, maštao sve noći,
kada dan će doći,
kada ja ću moći, da krenem dalje,
da ti dam priznanje svojih osećanja,
to što glava sanja,
moje srce želi,
moje srce hoće.
A pogledi sneli uz vetar hladni
i dodir gladni,
krijem se u sebe.
A savest jako grebe i korača tiho,
goni me da kažem,
da pogledom ne lažem
i rimu kada slažem poželim da vidiš moje misli tada,
poželim da budeš deo mene sada.
Četrnaesti drugi, Valentinov dan,
vreme prave ljubavi, ali prekasno za nas...
Kada si ti srećna,
sreća je i moja.
Jer ti si tako večna, unikatna, svoja.
Suvišne su reči, suvišne su rime,
srce moje klekne kad pomenem ti ime.
Sve svoje tajne, sve moje priče,
kada suze krenu kada srce viče
znam da postojiš i da se ne bojiš.
Znam da čuvaš mi ledja i kraj mene stojiš.
Hvala za sve dane, zalečene rane.
Dan kada svane, sunce kada grane
uz tebe su nestale sve moje mane.
Tvoja pojava meni jako prija,
zbog tebe moje oko sija...
BY: Corde
Život i patnja
Kada srce pati
glava luda strada.
A telo lomno ko da je od stakla,
duša moja nije daleko odmakla.
Osmeh suze krije
a u sebi mislim:
"Bolje da me nije"
Ko zna već koliko
u istom mestu stojim
i dane svoje mladosti polako ja brojim.
Priznajem, pravio sam greške
i uvek sam snosio posledice teške.
Nikad nisam imao onu pravu ljubav,
na kraju sam uvek ispadao gubav.
A život ko život, lagan nije bio,
najlepše čari od mene je krio.
Ipak ma koliko da boli
Život mora da se voli.
Ljubav i greške problemi su česti,
jabuku života polako moraš jesti.
Da bi se izborio treba glasno reći:
"Sačekaću sutra jer svanuće za mene neka bolja jutra"
BY: me
Koji tekst vam se više svidja. Prva pesma je od mog najboljeg ortaka, a druga je moje delo.
Obojica možemo mnogo bolje, ali čini mi se da i ovo nije loše :)
Zbogom .... Za jedinu Natasu
Sudbinu našu drugi kroje
a dane sopstvene zlobe odavno više ne broje.
Sve što imam sam ti dao
ali zalud, tebi je sve bilo malo.
Ljubav prema tebi nikad nisam krio,
sada znam, jedini ti nisam bio.
Gde su sada one proplakane noći?
Da te voli kao ja nikad nece moći.
On ti može samo skupe stvari dati
njegovu ljubav nikad nećeš imati.
Za njega bićeš samo još jedna u nizu
i nikad nećeš prići njegovom srcu blizu.
On je dečko šmeker
a ja dete sa ulice,
on skupa kola vozi
a ja i dalje imam starke na nozi.
Ali imam srce koje te je volelo
i moram ti reći, ma koliko me bolelo :
"Za poslednje zbogom ovo je savršena prilika
meni sada ostaju samo tekstovi i lirika.
P.S. od tebe nijedna biti bolja nece ali sigurno će biti srećna
kad joj samo kupim cveće"
Snovi...Opet za sve Natase
Ne dolazi mi nezvana u snove,
oboje imamo neke ljubavi nove...
ne dolazi u snove,
nakon NAŠIH snova moje srce klone.
Ne okreći mi ledja
tvoj ravnodusan pogled vredja.
voleo te najviše, srce sam ti dao
ali neko drugi je tvoju ljubav krao.
Od snova me samo jutro boli više
na mom jastuku te nema
a srce kuca sve tiše i tiše...
Dani mi prolaze,
nove ljubavi meni ne dolaze.
Ceo život bih ti dao
ali od mene neko drugi te je ukrao...
by: me :)
Sekund... Za sve Natase...
Pomericu planinu, zaustavicu reku,
vreme ce stati. A meni,
bice dovoljan jedan sekund,
sekund jedne vecnosti
da joj kazem ono sto osecam.
Reci cu:
" Najlepsi krine mog proleca,
najlepsi cvete moj beli,
ipak smo deca, nismo zreli.
U ocima tvojim vidim sjajne zvezde
ali nasi brodovi u razlicite strane jezde"
Sekund ce brzo proci,
Natasa vise nikada meni nece doci.
Krenuce opet vreme
a ja cu dobiti neko novo breme.
Ipak... Ostacu u vecnosti,
cekajuci nju... jedino nju
samo moju Natasu...
by: me :)
Dan za dan...
Dan za dan
ja zivim dan za dan
dan za dan
za bolje ja ne znam...
Za jedan dan
rode se i umru snovi
dan za dan
svako je jutro zivot novi
Dan za dan
ja zivim dan za dan
dan za dan
za bolje ja ne znam
Za jedan dan
rode se i umru snovi
k'o leptiri
svako je jutro zivot novi...
Marko Bulat
Imamo velike bitke u životu, velike poraze ali i velike i pobede... Nikada ne treba odustajati jer
˝SVAKO JE JUTRO ŽIVOT NOVI˝...
Srbija i život u njoj...
Jedan od ozbiljnijih sastava...
Ponekad u nalivu emocija, kada sve brige i bes stvore teg toliko težak da bih pukao od muke, čujem neku pesmu koja nosi pouku- život nije savršen.
Meni se urezala jedna numera koja govori o životu tinejđžerke koja je imala malo više pogrešnih koraka, ali nije ona kriva, želela je da opstane i izbori se za svoje mesto u društvu. Lakomisleno je poletela za novcem i stranputicom na koju može svako da skrene- droga, tabletice, alkohol i ko zna koliko neprospavanih noći sa ko zna kim... Ali jednom je našla dobrog dečka... Barem je tako mislila... Ubrzo mu je dosadila istrošena žena koju je gledao kao običnu lutku koja viri iz ormara punog istih takvih kao ona.Izbacio ju je iz stana na ulicu da se sama bori sa životom i Golgotom od države koja nema milosti za takve. Sama u garsonjeri oronule zgrade, u trećem mesecu trudnoće sa primanjem minimalca koji pokrije komunalce i tek po koju gladnu gozbu... Tražeći spas u ponekom gramu lažne sreće, pada sve niže i niže ( a dan dolazi bliže kad će boba prestat da je diže). Na kraju odlučuje da okonča ironiju od života, skače sa sedmog sprata i gine u četvrtom mesecu trudnoće... Dok policija i oni likovi sa rukavicama zatvaraju crnu kesu čuju se samo komentari u pozadini: ˝Trudnica sa sedmog što se skida s heroima, glave joj je došla zlatna prašina."
Još jedna mrtva devojka, još jedno ne rodjeno dete , mesto više na obližnjem groblju... Ovakve pesme samo nam daju do znanja koliko smo zapravo srećno nasadjeni u ovaj sistem.
Radjeno po pesmi Ognjena Kostića-Betonski snovi
Elektromagnetni relej
Relej je uredjaj kod koga postepena promena fizičke veličine na ulazu dovodi do skokovitih promena stanja na izlazu. Kada se namotaj releja priključi za izvor struje kome napon postepeno može da se povećava, kroz njega će teći struja sve veće jačine, povećavajući se onako kako se povećava napon. Elektromagnetni relej se sastoji od magnetnog kola (jarma i kotve), namotaja i kontaktnog sklopa.Kotva releja miruje sve dok struja ne poraste toliko da elektromagnetna sila stvorena tom strujom ne nadvlada silu opruge.U tom momentu kotvu naglo privuče jezgro i sa promenom mesta deluje tako da zatvara kontakt.
Pred jednim umetnickim delom
Postoji mnogo umetničkih dela od kojih zastaje dah, ali slika koja je mene oduševila, u stvari i nije slika već sličica, to je slika koja se nalazi na kraju knjige ˝Mali princ˝. Na toj slici se nalaze dve ukrštene linije koje predstavljaju peščane dine.Zašto je mene ta slika oduševila? Ta prosta slika predstavlja u isto vreme najsrećniji ali u isto vreme i najtužniji prizor na svetu.Zbog čega? Na to mesto sleteo je ,,Mali princ˝, jedina osoba na svetu koja ne zna za mržnju i zlobu. Odrasli previše pažnje pridaju nebitnim stvarima. Mali princ je izgovorio ono što smo svi mi u stvari znali, ali nismo smeli da kažemo glasno ˝čovek samo srcem dobro vidi, ono važno, očima je nevidljivo". Svi mi kao deca nismo poznavali ni mržnju ni zlobu, gledali smo srcem, materijalne vrednosi bile su nam nebitne. Negde u toku odrastanja postali smo slepi... Zašto je to najtužniji prizor? Zato što se sa tog mesta Mali princ vratio na svoju planetu, a sa njim su otišle i sve one vrednosti koje većina nas danas, na žalost, ne poseduje...U svima nama živi Mali princ, kao deca spoznajemo prave vrednosti, ali kasnije se nešto dogodi sa nama i prosto sami oteramo dete koje nam je govorilo šta da radimo i koje nam je bilo zvezda vodilja...
Nije nešto ali verujem da će poslužiti..:)